„Tragikomedija o gubitnicima“
 
Tužna komedija „Opća bolnica“ Hriste Bojčeva, u režiji gosta iz Slovenije Matjaža Latina, prabvi je božićni dar za kazališnu publiku“
 
„Odličan tekst duhovito, stvarno, toplo i suosjećajno prikazuje svima nama poznatu priču o životu koji je težak i nepravedan, o običnim malim ljudima za koje nitko važan ne mari, koji su već u startu gubitnici bez ikakve šanse i kojima tek smrt donosi slobodu. Odlična režija Matjaža Latina, velikog znalca i štovatelja Hriste Bojčeva i sjajne glumačke kreacije Dražena Mikulića, Damira Orlića, Jasmina Mekića, Alexa Đakovića, Jelene Lopatić, Andreje Blagojević i Predraga Sikimića. No zvijezde večeri su ipak veterani Zrinka Kolak- Fabijan i Zdenko Botić, koji upravo ovom predstavom obilježavaju 35 godina, kako je netko lijepo rekao, „trajanja“ na kazališnoj sceni. „
Ljubica Stipaničić „Globus“
 
 
„Fantazam pobjeđuje realnost“
 
U kritici pod naslovom „Fantazam pobjeđuje realnost“ na portalu Kulisa.eu Iva Rosanda Žigo, među ostalim, piše:
Pronašavši, dakle, uporište scenskoj slici prvenstveno u dramskom predlošku i, kako smo već naznačili, u potpunosti odustajući od suvremenoga eksperimentalnoga režijskog izričaja – Matjaž Latin na scenu donosi prikaz tužne egzistencije što je svoj jedini izlaz sposobna pronaći u veseloj onostranoj igri. Smireno nizanje prizora bez većih dramaturških oscilacija u središte tako postavlja glumca i sposobnost njegova izričaja, a izvrsna i u potpunosti pogođena podjela uloga – rezultira potpunom glumačkom uvježbanosti i uigranosti u čemu i pronalazimo važnost ove riječke „Opće bolnice“.
Pročitajte cijelu kritiku.
 
 
„Ispreplitanje grube stvarnosti i snova“
 
„Za crnu komediju Hriste Bojčeva, karakteristično je ispreplitanje realnosti i iluzije, grube stvarnosti i snova od kojih ne odustaju njegovi antijunaci“.
 
„U cjelini je riječ o solidnoj repertoarnoj predstavi koju će publika vjerojatno rado gledati. Predložak Hriste Bojčeva i glumački je vrlo zahvalan. U njemu zapravo nema glavnih i sporednih uloga, već je svaki od glumaca dobio priliku za upečatljivu kreaciju.“
 
„Obljetničku ulogu Dede glumac Zdenko Botić odigrao je s dozom glumačke zrelosti u kojoj još uvijek ima zaigranosti i vjere u kazališnu iluziju. Prodor stvarnosti u Dedin imaginarni svijet svako toliko predstavlja dolazak njegove Babe, realne žene iz naroda koju sugestivno tumači Zrinka Kolak-Fabijan.“
Kim Cuculić „Novi list“
 
 
„ Ospedale di provincia, ovvero come descrivere la cruda realtà dei Balcani“ 
  
„A rimpolpare lo spettacolo pure le ottime interpretazioni in ruoli minori di Jelena Lopatić, Andreja Blagojević, Zrinka Kolak-Fabijan i Predrag Sikimić.La scenografia di Ljerka Hribar, come anche le musiche spettrali di Sebastijan duh, i costumi sporchi di Sandra Dekanić e il gioco di luci di Raffaele Cavarra contribuiscono alla perfetta sensazione di un luogo desolato e dimenticato da tutti. Dove, addirittura, l'erbaccia cresce e al posto delle finestre ci sono i sacchetti di nylon.“
 
„Opća bolnica“ ili kako opisati surovu realnost Balkana“
 
„Predstavu upotpunjuju i izvrsne interpretacije glumaca u manjim ulogama Jelene Lopatić, Andreje Blagojević, Zrinke Kolak-Fabijan i Predraga Sikimića. Scenografija Ljerke Hribar, sablasna glazba Sebastijana Duha, prljava kostimografija Sandre Dekanić i igra svjetlima Raffaela Cavarre doprinose savršenom osjećaju napuštenog, izoliranog mjesta zaboravljenog od svih gdje upravo jasno raste korov a na prozorima su najlonske vrećice.“ Gianfranco Miksa „La voce del popolo“

„Vješta varijacija na već viđeno“
 
„Redatelj Matjaž Latin slijedio je scenske situacije precizno dozirajući smijeh i suze, uspješno umetnuo lirsko-bajkovite prizore s Pepeljugom i poentirao (istina, poprilično amerikaniziranom) melodramatskim izlaskom u onostranost. Vrlo dobre suradnike imao je u dramaturginji Magdaleni Lupi, scenografkinji Ljerki Hribar (vizualno efektno i scenski učinkovito riješen prostor s pomoću visokih sivih zastora), kostimografkinji Sandri Dekanić, koja je poslije petnaestak kostimografija već udomaćena u Zajcu, glazbenom suradniku skladatelju Sebastijanu Duhu, suradniku za scenski pokret Žaku Valenti i oblikovatelju svjetla Raffaele Cavarra. Svi su oni podjednako zaslužni za lijepu scensku sliku, koju je Latin oživio uz maksimalnu pomoć glumaca“
 
„Zrinka Kolak-Fabijan, protagonistica osobene izražajnosti, nije jednom dokazala da ponekad uistinu vrijedi teza Stanislavskoga da nema velikih i malih uloga. Kad je ušla u kratki prizor prvoga susreta sa Zdenkom Botićem, koji igra njezina staroga životnog druga, osvojila je scenu dvostrukim zračenjem. Jedno je isijavalo iz akumulirana iskustva svega što je u životu odigrala, a drugo iz još sačuvane djetinje razdraganosti i zrele nježnosti. Zdenko Botić manirom je zrela iskusnika vrtložio putovima zadana lika, od samotničkih očajanja do vrckavih dijaloga, sve do uvjerljivo empatijski odigrana završna prizora sa suslavljenicom u sferama onostranosti.
I ostatak glumačke ekipe bio je na visini.“
 
„...riječka Opća bolnica dobra je predstava točne namjene publici kojoj se obraća, i kao takva nedvojbeno pun pogodak za repertoarno kazalište“. 
Darko Gašparović, „Vijenac“