Rođen  u Njemačkoj 1966., ovaj skladatelj i pijanist od djetinjstva živi u Velikoj Britaniji. Kompoziciju i klavir učio je na University of Edinburgh, Royal Academy of Music te s avavangardnim talijanskim skladateljem Lucianom Beriom u Firenzi. Po završetku studija Richter osniva suvremeni klasični ansambl „Piano Circus“ (grupu od šest pijanista okupljenih 1989. zbog izvedbe „Six Pianos“ Steva Reicha) , s kojim ostaje deset godina izvodeći djela autora kao što su Arvo Pärt, Brian Eno, Philip Glass, Julia Wolfe i Steve Reich.
Miješajući utjecaje klasične, elektronske i rock glazbe u stil koji naziva „postklasičnim“, Richter ignorira i ukida granice. Još u tinejdžerskim godinama slušao je klasičnu glazbu, ali i moderne skladatelje uključujući i Philipa Glassa, čija je glazba najviše utjecala na Richtera, kao i glazba grupa Clash, Beatles ili Pink Floyd.
Njegove kompozicije „On the Nature of Daylight“ i „Horizon Variations“ 2006. korištene su u filmu „Stranger than Fiction“.
A 2007. godine surađivao je kao autor glazbe na animiranom dokumentarcu „Waltz with Bashir“ Arija Folmana (Udruženje američkih filmskih kritičara proglasilo ga je najboljim ostvarenjem u 2008.), što mu je donijelo nominaciju za nagradu "European Film Award". Tijekom 2009. skladao je glazbu za film „Die Fremde“ Fea Aladaga te za film Reanata De Marie „La Prima Linea“.
Svoj prvi album „Memoryhouse“, vrlo ambicioznu fuziju moderne klasične i elektronske glazbe te zvukova iz prirode snimio je s BBC Philharmonic Orchestra. U rujnu 2008. izdao je svoj četvrti solo album, zapravo eksperimentalnu kolekciju minijatura za mobilne telefone.
„The Blue Notebooks“, svoj drugi album izdao je 2007. godine s nevelikom jezgrom glazbenika, koji je kritika iznimno hvalila, a glazbu, za razliku od očekivanog teško prihvatljivog eksperimentalnog stila, okarakterizirala kao melodičnu i vrlo prihvatljivu. O  skladbi  „On the Nature of Daylight“ u kojoj dominiraju gudači „Stylus Magazine“ piše: „Dijelovi melankolične „On the Nature of Daylight“ himnični su i pomalo opori dok lirična violina u misli priziva sladak zvuk Alexandera Balanescua.“

Pripremila M. Jerneić