 Projekt je premijerno izveden ovoga proljeća u okviru programa 13. Platforme.hr. Tom je prigodom Jelena Mihelčić na portalu za kulturu i izvedbene umjetnosti Kulisa.eu napisala:
”Izvođačica neprestano pokušava u sjećanje i u tijelo prizvati nekad izvođenu koreografiju tražeći mjesta u tijelu ili na tijelu koja bi mogla biti okidač, njezin petite madeleine koji će potaknuti sjećanje. Svaki je pokušaj novo jedinstveno iskustvo. Kada iskuša sve na razini vlastitog tijela, u jednom trenutku okreće se publici izravnim pogledom tražeći impuls za dalje. Jedino što prekida dugi niz ponavljanja je video - stari privatni zapis trenutka nekog djetinjstva koje se zahvaljujući snimci ovjekovječilo.”
A Nataša Govedić u Zarezu je pak naglasila:
“Mila Čuljak nudi nešto drugo: tijelo lišeno pomodne upakiranosti, opetovane kolute unatrag, izvedene usporeno i s užitkom dočeka na koljeno, zatim dugotrajno skakanje u mjestu, sa širokim osmijehom prznice ili opruge, a ne poslušnice. U ropskom okolišu pojavljuje se usamljeno, ali neporobljeno tijelo. Singularno tijelo koje je u stanju dovesti u pitanje čitavu simboličku logiku „racionalnih tehnologija“ ljudske degradacije.”...
Projekt je realiziran uz potporu Grad Rijeka – odjel gradske uprave za kulturu i Ministarstva kulture Republike Hrvatske. |